Procrastination iliti odugovlačenje/dangubljenje po naški je česta pojava u mlađih generacija. A zašto?
I zašto pišem "iliti", "naški" i "u mlađih"? Na oba pitanja ne znam točan odgovor, mogu samo nagađati.
Ali znam odgovor na pitanje "zašto pišem o prokrastinaciji?". Pisalo mi se u više navrata neke blog postove na razne teme, ali mi se nije dalo u tom trenutku krenuti pa sam si rekao "neka, poslije ću" i onda dođe to poslije, ali više nema inspiracije. Danas sam si rekao da ću samo počet pisati o bilo čemu kad dođem kući, ali nije mi se dalo razmišljati o čemu bih pisao pa sam odlučio pisati o tome kako mi se ne da pisati, tj. kako bih radije sad prokrastinirao. Što je najsmješnije, ne bih sad radije prokrastinirao, nego bih radije pisao. Znam kako sam sretan kad pišem pa kad objavim post pa kad slušam tuđe komentare, pohvale i kritike... A isto tako znam kako se osjećam beskorisno nakon prokrastinacije. Onaj shitty feeling : "ahhhh, opet nisam ništa korisno napravio". No, unatoč tome što znam da me čeka neka nagrada ako ne prokrastiniram, češto ću odabrati prokrastinaciju zato što tad zahtijeva manje truda.
I zašto pišem "iliti", "naški" i "u mlađih"? Na oba pitanja ne znam točan odgovor, mogu samo nagađati.
Ali znam odgovor na pitanje "zašto pišem o prokrastinaciji?". Pisalo mi se u više navrata neke blog postove na razne teme, ali mi se nije dalo u tom trenutku krenuti pa sam si rekao "neka, poslije ću" i onda dođe to poslije, ali više nema inspiracije. Danas sam si rekao da ću samo počet pisati o bilo čemu kad dođem kući, ali nije mi se dalo razmišljati o čemu bih pisao pa sam odlučio pisati o tome kako mi se ne da pisati, tj. kako bih radije sad prokrastinirao. Što je najsmješnije, ne bih sad radije prokrastinirao, nego bih radije pisao. Znam kako sam sretan kad pišem pa kad objavim post pa kad slušam tuđe komentare, pohvale i kritike... A isto tako znam kako se osjećam beskorisno nakon prokrastinacije. Onaj shitty feeling : "ahhhh, opet nisam ništa korisno napravio". No, unatoč tome što znam da me čeka neka nagrada ako ne prokrastiniram, češto ću odabrati prokrastinaciju zato što tad zahtijeva manje truda.
Umjesto da se koncentriram na nastavak teksta, sad me muči koje slovo on stišće. Jel' f,g,h ili nešto četvrto? Kakva je ta tipkovnica? Odakle je on? Zašto mu je ekran ugašen? Zašto on tipka samo jednim prstom? Onda mi je sinulo. Pa on je na 9gagu! Za one koji ne znaju, na 9gagu možete koristiti slova H J K L kao navigaciju i izražavanje. H je kao hate odnosno minus, L je kao love odnosno plus. J je kao jebote idemo dole odnosno skrolaj dole, K je kao Koji kurac je ovo bio što sam upravo prošao odnosno vrati se gore.
Dok pokušavam nastaviti s ovim tekstom, pade mi na um nešto što me muči već neko vrijeme. Dakle, zašto je na tipkovnici bitniji znak apostrof ' od upitnika ?
Da bih dobio apostrof, samo stisnem tipku gore nakon nule, a da bih dobio upitnik, moram stisnuti i to i SHIFT :O
Prije nego što mi krenu komentirati informatičari da je to zato što je engleska tipkovnica, a na engleskom se češće koristi apostrof, nego li upitnik... The joke's on you. Ovo je tipkovnica na hrvatskom. Navodno.
I ako mi netko planira reći da se to lako postavi u settingsima... Tda tda tda... To je zvuk kojeg proizvodiš kad nekog zaustavljaš i kažeš : Pusti, pusti...
Enivejz, gdje smo stali? Malo sam prokrastinirao pišući o prokrastinaciji. I sad sam prvo napisao pisajući pa sam shvatio da ide pišući i zapitah se zašto je tako? Možda da se javim Ljudevitu Gaju ili nekom njegovom nasljedniku?
To me sjeti na profesoricu iz srednje koja nam je predavala informatiku, logiku i filozofiju. Možda vam se na prvu čini da ta tri predmeta nemaju ništa zajedničko, ali varate se. Naime, jedina zajednička stvar između ta tri predmeta je to što ta profesorica nije imala pojma ni o jednom. I dok nam je objašnjavala neke stvari iz najnelogičnijeg predmeta ikad, logike, mnogi od nas su ostali u čuđenju jer nismo znali kako je to nešto moguće jer se činilo sasvim nelogično. Profesorica naravno nije imala odgovor na to pa je pogledala tko je autor knjige i rekla da mu pošaljemo mail da nam on to objasni. Education at its finest.
Opet prokrastiniram. Zašto se smatra da je prokrastinacija problem novijih generacija? Paaaa ovako, da su naše bake i djedovi imali internet kao što ga imamo mi, ne bi ni oni heklali, kuhali, popravljali rine, meli dvorište i uvježbavali druge tradicionalne vještine, nego bi live streamali koncert Beach Boysa i skidali prvu sezonu "Naše malo misto". Jebiga, zanimljivije je bilo vaditi lišće iz žlijeba, nego provesti cijeli dan ispred vekerice koja je bila najmoderniji tehnološki proizvod u to vrijeme. Čuj, dida, i ja bi vodio ovce na ispašu da su mi jedine opcije bile to ili gledanje u plafon.
Sad me zanima kako će biti kad naše generacije postanu bake i djedovi. Nas su djedovi naučili neke tradicionalne vještine poput kako iscjepat drva, kako zakrpat cijevi, kako podmazat motor i slične stvari koje sad bubam i za koje ne znam jel se uopće rade jer me nitko njima nije učio :(.
A što ćemo mi kad postanemo djedovi?
Hoćemo unuke naučiti tradicionalnim muškim vještinama poput kako uterat USB iz prve, kako skinut torrente i scanat komp za viruse?
Da bih dobio apostrof, samo stisnem tipku gore nakon nule, a da bih dobio upitnik, moram stisnuti i to i SHIFT :O
Prije nego što mi krenu komentirati informatičari da je to zato što je engleska tipkovnica, a na engleskom se češće koristi apostrof, nego li upitnik... The joke's on you. Ovo je tipkovnica na hrvatskom. Navodno.
I ako mi netko planira reći da se to lako postavi u settingsima... Tda tda tda... To je zvuk kojeg proizvodiš kad nekog zaustavljaš i kažeš : Pusti, pusti...
Enivejz, gdje smo stali? Malo sam prokrastinirao pišući o prokrastinaciji. I sad sam prvo napisao pisajući pa sam shvatio da ide pišući i zapitah se zašto je tako? Možda da se javim Ljudevitu Gaju ili nekom njegovom nasljedniku?
To me sjeti na profesoricu iz srednje koja nam je predavala informatiku, logiku i filozofiju. Možda vam se na prvu čini da ta tri predmeta nemaju ništa zajedničko, ali varate se. Naime, jedina zajednička stvar između ta tri predmeta je to što ta profesorica nije imala pojma ni o jednom. I dok nam je objašnjavala neke stvari iz najnelogičnijeg predmeta ikad, logike, mnogi od nas su ostali u čuđenju jer nismo znali kako je to nešto moguće jer se činilo sasvim nelogično. Profesorica naravno nije imala odgovor na to pa je pogledala tko je autor knjige i rekla da mu pošaljemo mail da nam on to objasni. Education at its finest.
Opet prokrastiniram. Zašto se smatra da je prokrastinacija problem novijih generacija? Paaaa ovako, da su naše bake i djedovi imali internet kao što ga imamo mi, ne bi ni oni heklali, kuhali, popravljali rine, meli dvorište i uvježbavali druge tradicionalne vještine, nego bi live streamali koncert Beach Boysa i skidali prvu sezonu "Naše malo misto". Jebiga, zanimljivije je bilo vaditi lišće iz žlijeba, nego provesti cijeli dan ispred vekerice koja je bila najmoderniji tehnološki proizvod u to vrijeme. Čuj, dida, i ja bi vodio ovce na ispašu da su mi jedine opcije bile to ili gledanje u plafon.
Sad me zanima kako će biti kad naše generacije postanu bake i djedovi. Nas su djedovi naučili neke tradicionalne vještine poput kako iscjepat drva, kako zakrpat cijevi, kako podmazat motor i slične stvari koje sad bubam i za koje ne znam jel se uopće rade jer me nitko njima nije učio :(.
A što ćemo mi kad postanemo djedovi?
Hoćemo unuke naučiti tradicionalnim muškim vještinama poput kako uterat USB iz prve, kako skinut torrente i scanat komp za viruse?
Mislim da je uzrok naše prokrastinacije to što imamo previše sadržaja koji će nas zabaviti, a da ne moramo uložiti nikakav napor. Krenulo je od televizije pa sve do interneta. Imaš pristup svemu i svačemu, samo klikneš, gledaš i ne razmišljaš. To je u redu ako ćeš gledati dokumentarce jer ćeš tako nešto i naučiti, no ako ćeš vrijeme na laptopu provoditi gledajući slike tuđih mačaka i objeda, za to ti ne treba internet, šetaj se po komšiluku i gledaj preko ograde, kroz ključanice, kroz prozore... Možda i upoznaš nekog novog. Ako ćeš već prokrastinirati, učini prokrastinaciju korisnom.
Sjećam se nečega iz srednje škole. Mislim, sjećam se i više toga, ali sad o ovom pričam. Dakle, u prvom razredu smo iz latinskog učili dosta izreka, a meni je, između ostalog, u sjećanju ostala ova : "Periculum in mora". U prijevodu : "Opasnost je u odlaganju". Tako nas je barem naučila naša profesorica Baka koja je bila iz Subotice. I dobro. Došli mi do trećeg razreda, imamo hrvatski i pišemo zadaćnicu. Nakon što su bile ocijenjene, neki su svojevoljno čitali svoje uratke na glas.I tako je jedna moja kolegica pisala o gubljenju vremena, učenju u zadnji čas, odgađanju obveza i slično, pa je tako i spomenula izreku : Periculum in mora. I ja gledam zašto spominje tu izreku? Periculum in mora znači Opasnost je u odlaganju, dakle nešto ekološki, kao nemojte odlagati otpad gdje mu nije mjesto. Moguće je da me ovo "mora" asociralo na odlaganje otpada u more. I onda sam tek shvatio. Nije opasnost u odlaganju (otpada), nego u odgađanju. OMG. Eto šta bude kad ti Srpkinja predaje latinski. Da mi je to objasnila u prvom razredu, možda bih odmah shvatio da se obveze ne smiju odgađati pa ne bih imao problema u narednim godinama obrazovanja. Ja sam si ovako zapamtio - Mislave, samo nemoj odlagati otpad, ostalo je sve u redu. I to je bilo to. Ne možeš starog psa naučit novim trikovima. Nisam se sad mogao odviknuti od odgađanja.
Sjećam se nečega iz srednje škole. Mislim, sjećam se i više toga, ali sad o ovom pričam. Dakle, u prvom razredu smo iz latinskog učili dosta izreka, a meni je, između ostalog, u sjećanju ostala ova : "Periculum in mora". U prijevodu : "Opasnost je u odlaganju". Tako nas je barem naučila naša profesorica Baka koja je bila iz Subotice. I dobro. Došli mi do trećeg razreda, imamo hrvatski i pišemo zadaćnicu. Nakon što su bile ocijenjene, neki su svojevoljno čitali svoje uratke na glas.I tako je jedna moja kolegica pisala o gubljenju vremena, učenju u zadnji čas, odgađanju obveza i slično, pa je tako i spomenula izreku : Periculum in mora. I ja gledam zašto spominje tu izreku? Periculum in mora znači Opasnost je u odlaganju, dakle nešto ekološki, kao nemojte odlagati otpad gdje mu nije mjesto. Moguće je da me ovo "mora" asociralo na odlaganje otpada u more. I onda sam tek shvatio. Nije opasnost u odlaganju (otpada), nego u odgađanju. OMG. Eto šta bude kad ti Srpkinja predaje latinski. Da mi je to objasnila u prvom razredu, možda bih odmah shvatio da se obveze ne smiju odgađati pa ne bih imao problema u narednim godinama obrazovanja. Ja sam si ovako zapamtio - Mislave, samo nemoj odlagati otpad, ostalo je sve u redu. I to je bilo to. Ne možeš starog psa naučit novim trikovima. Nisam se sad mogao odviknuti od odgađanja.
Hmmm i dalje prokrastiniram, nisam se uhvatio srži problema.
Srž. Tako smiješna riječ. Volim riječi koje nemaju samoglasnika, a imaju smisla. Crv. Krv.
Još je bila neka sigurno, ali zablokirao sam.
Našao sam čak i kratki mjuzikl o prokrastinaciji https://www.youtube.com/watch?v=Xi3aEGo8y-E
Kako su oni prekinuli svoju prokrastinaciju? Pjevajući o prokrastinaciji. A ja? Pišući ili pisajući o prokrastinaciji.
Kad malo razmislim, više mi se ne da pisati, gledaju mi se Pokemoni. Opet sam prokrastinirao i nisam napravio ništa korisno.
Krenuo sam pisati o prokrastinaciji i totalno skrenuo s puta, pokušavao sam se vratiti nazad, ali stalno mi je bježala tema, a vrijeme je prolazilo. I što sad? Prokrastinirao sam, ali napravio sam nešto možebit korisno.
Napisao sam svoj drugi post, a nikako se prije nisam uspio natjerati na to. Želim reći još mnogo toga o prokrastinaciji, ali ne da mi se sad siliti jer neće biti dobro. Neka bude ovako kako je.
Neplanirani zaključak ovog posta može biti : "Učini svoju prokrastinaciju korisnom i zabavnom i da nakon što završiš s njom, možeš biti ponosan na sebe : Ah, bar sam nešto napravio. A to je bolje od : "joj, nisam ništa napravio korisno u zadnja tri tjedna."
Jesam li ja zadovoljan ovim postom? Ne baš. Nisam ga razradio, provjerio, povezao, sklopio... Ništa. Ali sutra ću moći reći : "Barem sam nešto napravio." A to je sasvim dobro za prvi korak.
Poslušao sam svog velikog uzora Seinfelda i njegov način za borbu protiv prokrastinacije http://jamesclear.com/stop-procrastinating-seinfeld-strategy , a to je : Svaki dan napravi barem nešto. I evo, možda je ovaj post bezveze, ali barem sam ga napisao umjesto da sam gledao Asha i Pikachua u borbi za Orange ligu.
A možda već idući put budem pisao o pravoj prokrastinaciji. Ili možda onaj put nakon toga?
Srž. Tako smiješna riječ. Volim riječi koje nemaju samoglasnika, a imaju smisla. Crv. Krv.
Još je bila neka sigurno, ali zablokirao sam.
Našao sam čak i kratki mjuzikl o prokrastinaciji https://www.youtube.com/watch?v=Xi3aEGo8y-E
Kako su oni prekinuli svoju prokrastinaciju? Pjevajući o prokrastinaciji. A ja? Pišući ili pisajući o prokrastinaciji.
Kad malo razmislim, više mi se ne da pisati, gledaju mi se Pokemoni. Opet sam prokrastinirao i nisam napravio ništa korisno.
Krenuo sam pisati o prokrastinaciji i totalno skrenuo s puta, pokušavao sam se vratiti nazad, ali stalno mi je bježala tema, a vrijeme je prolazilo. I što sad? Prokrastinirao sam, ali napravio sam nešto možebit korisno.
Napisao sam svoj drugi post, a nikako se prije nisam uspio natjerati na to. Želim reći još mnogo toga o prokrastinaciji, ali ne da mi se sad siliti jer neće biti dobro. Neka bude ovako kako je.
Neplanirani zaključak ovog posta može biti : "Učini svoju prokrastinaciju korisnom i zabavnom i da nakon što završiš s njom, možeš biti ponosan na sebe : Ah, bar sam nešto napravio. A to je bolje od : "joj, nisam ništa napravio korisno u zadnja tri tjedna."
Jesam li ja zadovoljan ovim postom? Ne baš. Nisam ga razradio, provjerio, povezao, sklopio... Ništa. Ali sutra ću moći reći : "Barem sam nešto napravio." A to je sasvim dobro za prvi korak.
Poslušao sam svog velikog uzora Seinfelda i njegov način za borbu protiv prokrastinacije http://jamesclear.com/stop-procrastinating-seinfeld-strategy , a to je : Svaki dan napravi barem nešto. I evo, možda je ovaj post bezveze, ali barem sam ga napisao umjesto da sam gledao Asha i Pikachua u borbi za Orange ligu.
A možda već idući put budem pisao o pravoj prokrastinaciji. Ili možda onaj put nakon toga?